Saturday, October 22, 2005

Gde otići?

Zato je sudbina Srbija sasvim izvesna. S Vladom u kojoj se
dr Koštunica verbalno ne oglašava – jer valja imati vaseljensko
religiozni povod da bi on progovorio – jesen čekamo zasluženo i
unapred poraženi: pokidanih veza sa svim susedima, očigledno nervozni,
napaćeni Srebrenicom i pričom o ratnim zločinima, čak ni uhićenje
Milana Lukića nije moglo da nas okrene virtuelnoj katarzi – oslonjeni
samo na seljačke fore Velimira Ilića, slutimo neizbežno.
Da smo najebali i da ćemo i dalje ostati ono što odavno jesmo: slepo
crevo Evrope, poslednja oaza ilićizma, zemlja iz koje valja što pre
pobeći! Bilo gde!

Petar Luković

Saturday, October 08, 2005

Demokratija, Francuska i Srbija


Kako je šef vlade počeo da udara, svi ćemo doći na red. Možda je ovo čas da se podsetimo na ono što su još Grci znali, da demokratija ne znači vladavinu naroda, već izbegavanje opasnosti od tiranije. Možda je, dakle, vreme da ovog sitnog, podlog demijurga srpske političke scene počnemo da shvatamo ozbiljnije nego do sada.

Peščanik

---

Pre nego što je otišao da papi prenese bratske i hrišćanske pozdrave patrijarha Pavla, Tadić je rekao da Srbija ide ka dvopartijskom sistemu i da će te dve partije biti Demokratska stranka i Srpska radikalna stranka. Ja Srpsku radikalnu stranku, kaže Tadić, ne opažam kao neprijateljsku stranku; mi sa tom strankom imamo samo politički spor.

1936. godine francuski premijer Blum rekao je svom gostu, nemačkom ministru spoljnih poslova - ja sam marksista i Jevrejin, ali ništa nećemo postići ukoliko ideološke barijere budemo smatrali nepremostivim. Tri godine posle toga, Gebels se s čuđenjem osvrnuo na tu vrstu diplomatije. Rekao je da po njegovom, Gebelsovom, mišljenju premijer Francuske je tom prilikom morao da kaže - kancelar Rajha je čovek koji napisao Main Kampf i mi Francuzi odbijamo bilo kakvu saradnju sa njim. Ali Francuzi, kaže Gebels, nisu to rekli, nego su nas pustili da se na miru naoružavamo. I sad, ko im je kriv.

Peščanik

---

Ko će to da razume uopšte van nas? Mi ovde sve razumemo, mi koji živimo u Srbiji imamo fenomenalno razvijen osećaj da razumemo ono što niko drugi ne može da razume, ali kad nekome sa strane pokušaš da objasniš, to nema šanse. Objasni Amerikancu zašto Stojković nije dao ostavku i zašto je Stojković srećan što je uhapšen sudija Vrhovnog suda. Jebo te, on kao da je dobio unuka ili dete u ovim godinama, to je takva sreća. Uhapšen sudija - super, sjajno. Pa, čekaj, jebo te, imaš li ti neke veze s tim - ne, nemam, imam fioku. Ali stvarno, kao da živiš u zemlji ludaka.

Živimo u zemlji u kojoj mi komuniciramo na jednom nivou na kome niko drugi ne komunicira. Mi se razumemo. Kad ti i ja pričamo ili pričamo s nekim našim ljudima, mi se odmah razumemo, tačno znamo o čemu je tu reč, nema tu sad da se mi nešto zbunjujemo. Niko me nije zvao da kaže - jebo te, jesi video ovo sa DSS-om. Ne, nego znamo sve, nemušto je nama jasno.

Živimo u zemlji u kojoj nema velike razlike između Karića, radikala, demokrata, DSS-a, G17 plus. Ne vidim nekakve programske razlike između tih pet stranakae. Svi su za Evropu, svi su za ulazak u svet, svi su za demokratiju, nema tu nekih bitnih dilema. Ne, potpuno ti je svejedno za koga ćeš glasati.

Petar Luković

http://www.b92.net/info/emisije/pescanik.php?nav_id=177848&yyyy=2005&mm=09